Kad sam pre 15-ak meseci prvi put “ozbiljno” seo ispred tastature mislio sam da se nikad neću prilagoditi. Udario sam ono dugme dole “Power ON”… I sve ostalo više nije zanimljivo. Bitno je da sam malo, kao, odlučio da osvežim ovu sranicu stvarima od kojih će manje da boli glava…
Da a kad sam počeo da čukam po tastaturi sve je bilo šareno ali sve je nekako i funkcionisalo. Kad god bih nešto kliknuo, prepoznatljiv zvuk me je upozoravao i upozoravao … E tu je nastupio moj inat i evo, mogu da kažem da se nekako snalazim u svemu ovome. Doduše “najbolje obožavam” taster “Delete” ali ima još zanimljivih tastera pa mi je nekako lepo. Eto sad nešto malo uspevam da pročeprkam po internetu, a i memorija u računaru je poslužila svojoj nameni…
Sad treba valjda da kažem da volim špagete, odn. testo u svim oblicima i kombinacijama. Zatim, volim da šetam, bilo kada i bilo gde. Bez muzike sam mrtav. Obožavam dobar tekst i “britko pero”. Volim kratke, precizne i jasne stvari. Cenim, posebno žene koje znaju šta hoće i ostale koji znaju šta neće. Slab sam na dve stvari. Kad me lepe oči uhvate u “žižu”, blokiram kao zec na duga svetla. Za dobrom guzom se obavezno okrenem.
Ne volim gnjavažu i filozofiranje bez rezultata i u nedogled. Sve lepo, volim da delim sa drugima. Volim da ludujem. Jedino što nikome ne dam je moj “mali svet” gde se s vremena na vrema sklanjam…
Najbogatiji sam čovek na svetu – Imam dve milje dolara. Starija milja je pravi naslednik svog ludog tate. Kažu ovaj je još ludji. Pravi tatin mangup. Mladja milja (inače tajino zlato) je muzičar i divno svira klarinet. E sad malo da odmorim … u stvari dosta je!
Ako Vas nešto interesuje – pitajte….
…. e sad, ova stranica nije specijalizovana – iako mi rekoše da to i treba da bude, ali jbg… ovde lupam o svemu i svačemu što mi se čini zanimljivo.
Posted to »







4 Comments for this post
e pa bivsi komsija iz bora…. naleteo ja na tvoj blog i rekoh da napisem neki komentar.
dok sam ziveo u boru (do pre par godina), ziveo sam bas blizu radnje tvoga oca…samo su nas one duuuge strme stepenice delile…. a kako me je put odneo van grada, koristim svaku priliku da se malo podsetim vremena u ‘najcistijem gradu na svetu’. pozdravljam te, komsija, i tvoju porodicu
Bojan
e pa bas si me obradovao… mada jos ne mogu da te se setim… ali bas mi je puno drago gde si? cime se bavis?
setices se…. secas se moga oca, prleta??? e eto sad…
sad sam u banja luci, radim kao webdesigner…
pa eto, ako ti ikada zatreba neki dizajner websajtova, znas gde ces ga naci
pozdrav
I pretpostavio sam kasnije, ali nisam bio siguran. Nadam se da si se dobro snašao? A za posao, ako treba, imam te u vidu. Mislim da će mi trebati pomoć. Pozdrav.
Leave a comment